© Glamour Shine kennel - all rights reserved - do not use any website content
Rijeci novih vlasnika


FACEBOOK RECENZIJE


Obitelj Maras - vlasnici "Munje" - Glamour Shine Goalkeeper (Zagreb - CRO)

Najzaslužnija osoba za odluku da svoju obitelj obogatimo i psecjim clanom bio je naš sin Lukas. Od vrlo rane dobi pokazivao je veliku ljubav prema psima i mackama, no na svaku njegovu sugestiju da i mi nabavimo kucnog ljubimca samo sam odmahivala rukom. Osobno, nisam nikad imala bliži kontakt sa životinjama, pomalo sam ih se i bojala, a pomisao na silne obveze koje one zahtijevaju samo je cementirala moj stav da kucni ljubimci možda jesu super, ali za nekog drugog. Suprug je pak imao psa, ali uz bolno iskustvo njegovog  tragicnog gubitka, ni on nije pretjerano navijao za proširenje obitelji na taj nacin.
Ljeta 2014. dogadajii su neocekivano krenule drugim tijekom. Lukas se s ljetovanja s bakom i dedom vratio s novinskim isjeckom o psima najprikladnijima za obitelji s djecom, medu kojima je na prvom mjestu bio zlatni retriver. Nekako u to vrijeme pocela sam osvještavati potrebu za radom na sebi - nadilaženjem vlastitih slabosti i napuštanjem zone ugode stvarati platformu za kvalitetniji život sebe i svih koji me okružuju. I baš zbog toga po prvi puta Lukasu nisam rekla kategoričko ne. Duboko u sebi osjecala sam da ce mi upravo taj korak, malen za covjecanstvo, ali golem za mene, donijeti pozitivan životni preokret.
Pri pogledu na novinski clanak koji mu je Lukas pokazao suprug je spontano zaguglao kakvi se zlatni retriveri nude na internetu. Prvi i jedini oglas koji smo pogledali na oglašavo je posljednjeg zlatnog retrivera iz legla, mužjaka, starog 10 tjedana, u blizini Vrbovca. – Nazovi pa dogovori da ga odemo pogledati – rekao mi je suprug.
Kad smo vec sutradan svi troje putovali prema Vrbovcu, naivno sam, posve neupucena u tematiku, bila uvjerena da psica idemo „samo pogledati“, što god to znacilo. Glamourshine Goalkeeper cekao je samo nas. Pahuljast, mekan, tek okupan i tako miran. Naravno da ga nismo samo pogledali. Nekih pola sata kasnije vec je sjedio u mom narucju pri povratku u Zagreb. Lukas mu je nadjenuo ime Munja.
Munja je od samog početka toliko dobar, poslušan, pametan i blag pas, da ponekad pomislim da je Svemir nagradio moj svjesni iskorak u nepoznato tako divnim bicem s kojim je sve lako. Pripremila sam se na obilje dodatnih obaveza, no ubrzo sam shvatila da su strahovi o oduzimanju komocije bili bezrazložni. Osim nekoliko dnevnih šetnji i dodatnog usisavanja, Munja nije znacajnije narušio našu dnevnu rutinu. Vani je razigran, kod kuce miran. Kad mi legnemo, legne i on. Kad mi ustanemo, ustane i on. Vrlo brzo poceo je bez problema ostajati sam kod kuce na nekoliko sati i, posve nevjerojatno, nikad nije izgrizao niti jedan komad namještaja, niti jednu cipelu. Lako se zaigra i sam, ne zahtijeva puno, a daje beskonacno mnogo.
Lukas odrasta uz cjeloživotnog prijatelja, uz kojega je naucio što je odgovornost, ali i beskrajna odanost koju samo pas može pružiti.  Dobili smo cetvrtog clana obitelji, balans našem malom trojcu, koji u odnosima nikad nije idealna konstelacija.
Kasnije sam tek postala svjesna koliko smo sretni što smo na prvu naletjeli na leglo Glamourshine i njegovu uzgajivacicu Marijanu Racic, koja radi iznimno predano i kvalitetno. U veterinarskoj ambulanti napomenuli su kako nikad nisu vidjeli tako temeljitu dokumentaciju predanu vlasnicima niti od jednog uzgajivaca. Munja je zdrav, snažan i prekrasan pas, to se vidi na prvi pogled, i od strane strucnjaka i od strane laika. No ne smatram to tek pukom srecom. Netko to od gore vidi sve - pozitivna energija vodila nas je jedne drugima na najbolji moguci nacin.
_________________________________________________________________________________________

Obitelj Rukavina - vlasnici "Bacha" - Glamour Shine Dirty Dancer (Pag - CRO)

Dragi naš Bah!!

Pisem ti kao ljudskom bicu jer ti to stvarno jesi, jedina razlika izmedu tebe I ljudskoga bica je ta što nas ti nikada nisi I nikada neceš povrijediti!!! covijek kada nekoga I nesto izgubi to mu niko nikada nemože zamijeniti, rane na toj strani srca koja je bila za nekog cuvana ostaje I teško zarasta. Samo znaj da ti nisi došao nama I u naš život kao zamjena, za tebe je rezervirana posebna strana srca I nisi morao nikoga zamjenijvati, ti si sam sebi gradio utocište u nasim srcima. Nedugo prije nego si nam došao u život mi smo izgubili jako drage osobe, srce nam je ranjeno bilo, ali za tebe ljubavi nije manjkalo. Nicija ljubav se neda I nemože mjeriti, nema te vage koja ce izmjeriti tu ljubav, ali ljubav našeg Mikule je toliko velika prema tebi, toliko ogromna da niko nikada nebi moga izumiti instrument sa kojim bi to izmjerio. Sjecam se dana kada smo došli po tebe, imao si mašnicu oko vrata da bi te se prepoznalo, ali nije te bilo teško naci, bio si najmanji, nekako kao nedozrela bobica u vec zrelom grožđu, iako ta nezrela bobica zna biti jako gorka vjeruj nam ti si bio najslađi I samo naš. Djetinjstvo ti je pocelo jako lijepo, voljen si bio od svoje majke Stelle, a jos više voljen I mažen od svoje Marijane. Iako se držala hrabro ipak su joj oci zablistale kada smo napuštali njen dom zajedno sa tobom. Eee od toga trenutka zapocela je naša velika zivotna avantura, jer ipak si ti dijete, maleno I ranjivo bice, ali takodjer I sa svojim djecjim nepodobštinama. Netko iskazuje ljubav sa grljenjem, sa ljubljenjem, a ti si u tim danima odlucio pokazati svoju ljubav I svoju vještinu sa grickanjem. Eeeee to je bila prava vještina, nema tih cipela I papuca koje ti nisi mogao obraditi bolje nego iti jedan mesar najslasniju šniclu, I ti si to radio sa guštom, pa iako bi nas naljutio, neke manje I neke vise, to bi ti oprostili!!! Znao si ti I znas jako dobro kada si u krivu, strucnjak si za zavuci se u srce pa da ti te sitne nepodobštine na brzinu zaboravimo!! Ljudi se inace znaju školovati dugo da bi postali bankari, ali kod tebe to nije slucaj, ti si raznosio eure I kune po dvoristu kao mala beba, znaci vec u mladim danima si pokazivao vještine u financijskom sektoru. Ma koliko smo bili šokirani kada smo vidjeli na dvoristu izgubljen novcanik preko kojeg se cijedila tvoja slina, nismo ni slutili koliko ceš razveseliti covjeka koji je izgubio taj novcanik I poslije ga dobio nazad zahvaljujuci tebi. Kada bi pisao o svim događajima I nepodobštinama vezanih uz tebe nebi mi bila dosta ni jedna knjiga a kamoli jedan kratka pricica kao ova, ali avanture oko tvog gubljenja I otimanja moram spomenuti. Ta tvoja mala smješna njuskica, te klempaste uši koje vjetar raznosi I te prekrasne zbunjene oci bile su interesantne I drugima. Ali nismo mi dozvolili da nam te iko uzme. Poceo sam pricu sa posebnim mjestima u srcu I tako cu I završiti, ti si svoj dio u našim srcima tako uspješno zauzeo da nema toga ko bi te od tuda maknuo, jedino sto cu te zamoliti ostani tu gdje ti je I mjesto jako dugo vremena, jer ti si dio naše obitelji, ti si naše “malo dite”!

_________________________________________________________________________________________

Obitelj Portolan - vlasnici "Tanga" - Glamour Shine Blue Ocean (Dubrovnik - CRO)

Kao i svako dijete, dok sam bila mala, maštala sam o kucku. Ali samo o jednom kucku....goldenu Zašto baš o goldenu? Zato jer se jedino vlasnici goldena i labradora nisu „nakostriješili“ kada bi se, kao dijete, približila njihovom ljubimcu. Jedino njih nije bilo strah kako ce njihov ljubimac reagirati. Oni su znali.... Zato jer za mene jedino golden ima oci covjeka, oci koje razumiju, poslušnost vojnika i odanost prijatelja. Bila sam svjesna da nisu veliki cuvari kuce (naivno bi prodao svoju ljubav za jednu srđelu), ali također i da svoju i tuđu djecu mogu bez straha ostaviti u njihovoj blizini. Ja sam željela ljubimca a ne cuvarkucu...
S vremenom su se ostvarili uvjeti za kucka i moj san je postao stvarnost...k nama je stiglo malo slatko, živahno klupko. Nisu me smetali izgriženi štokovi, žice i sitne rupice na skoro svim bjecvama, nije mi smetao miris pišine kroz cijelu kucu, ni klupka dlaka po podu...jer zauzvrat smo primali ljubav cistu i bezuvjetnu, radost i veselje koje, od rođenja svoje djece, nisam osjetila. U našoj kuci sreca je dosegla nezamislive visine.
Tango, ime je dobio po tati, tako to u nas Dalmatinaca ide ....veseljko, za kojega me ponekad strah da ce ozlijediti rep od tolikog sretnog mahanja, od unazad šest godina prati nas u stopu. Obožavamo njegov zadah iz usta, otiske njegovih blatnjavih šapa po cijeloj kuci, dlake po tamnoj robi i namještaju, otiske jezika na ogledalu, prljave zidove....njegov blentavi „nisam ja“, „daj mi malo objeda“ ili „nisam znao“ pogled, spuštene pokajnicke uši i tople smeđe oci koje uvijek znaju...
Izraženiji je predstavnik uzrecice „ljubomoran kao pas“...nitko na cetiri noge ne smije ni blizu njegovom coporu....naše kornjace su mu najveci neprijatelji ;)
U ovih šest godina odigrao je nebrojeni broj uloga....dobio je zlatnu medalju za proždrljivca copora, pehar za glumljenje mamca za cure, diplomu za najvecu mazu, medalju za strpljenje i poslušnost, zlatni globus za šefa u kuci ˘ ....
I za kraj... dok razmišljam o još jednoj mazi koja ce uveseljavati naš dom, pogodite koji mi kucak trci po mislima <3 <3

_________________________________________________________________________________________

Amina Mehic & Vanja Batovanja - vlasnici "Grofa" - Glamour Shine Freak I Am (Sarajevo - BIH)
Godinama smo pricali o Njemu. Kako ce se zvati, da ce biti lijep, pametan, koliko cemo Ga voljeti, zamišljali kako se igramo, kako idemo na more, kako se voli igrati s našom mackom, kako ce svuda ici s nama, kako cemo s Njim osvajati planinske vrhove do 1500 m :D jedina stvar koja nas je držala prizemljenima je cinjenica da Vanjina mama jos nije otisla u mirovinu i da ce On biti sam po cijele dane dok smo mi na poslu. I onda je dosao dan koji je Vanjina mama preplakala a mi bili van sebe od srece. Otišla je u mirovinu. Pricali smo nekoliko mjeseci o rasama. Svađali se. Nismo ga mogli ni zamisliti. Koker španijel? Labrador? Shar pei? Retriver? Oboje smo najviše navijali za retrivera. I onda je Vanja jedne veceri pocetkom juna nešto guglao. Bilo mu dosadno. I nekako je izguglao Marijanu. I poslao joj mail da pita kad ce biti štenaca. I Marijana kaže da su štenci vec tu i da ima slobodnih. Nismo si dali vremena za razmišljanje. Rezervisali smo Ga. Nismo obavijestili Vanjinu mamu šta je ceka. Tresli smo se sedmicama od uzbuđenja i cekali Marijanine sedmicne obavijesti i videa o napredovanju cijele ekipe. Bili su obilježeni mašnicama u boji. Mi smo gledali neke favorite i svaki dan se zaljubljivali i nadali se nekom drugom. Danas zlatni. Sutra zeleni. Preksutra plavi. I jednog julskog dana Marijana je rekla da je odlucila koji je naš. Plavi. Naša beba. Naš Grof. Freak I Am ga je ona nazvala. Kako je samo pogodila! Kako smo jedva docekali tu julsku subotu ne znamo ni sami. Krenuli smo iz Sarajeva u Zagreb. Sa blokcem punim zapisanih pitanja za Marijanu. Bili smo nervozni i uzbuđeni. Posvađali se usput milion puta. Nismo mogli okusiti sendvice koje smo kupili. Kad smo skrenuli prema Marijaninom selu izgubili smo se. Jer Vanja nije htio poslušati GPS na tim zamršenim seoskim putevima. Posvađali smo se još jednom. Ovaj put opasno. Rekla sam mu ako Ga ne budem držala u narucju za pet minuta od naše veze više nema ništa. I onda smo došli pred Marijaninu kapiju. I onda smo se upoznali s njom. Ja sam razmisljala "Skrati pricu zeno, daj mi moju bebu". I onda Ga je donijela. Kako sad to da opišem? To malo-žuto-mekano-toplo Naše. Zbunjeni pogled u Njegovim ocima jer ne razumije zašto Ga je Marijana odvela od ostatka ekipe u sred igre. Grof. Popricali smo s Marijanom i njezinom mamom, igrali se s Grofovom mamom, bakom i ujakom. I krenuli. Koliko smo se samo bojali puta nazad. Teško je sad docarati tu brigu kad je povratio pet puta, kad je spavao skoro cijelim putem nazad pa smo provjeravali da li diše, kako se odlucio probuditi bas na granici na kojoj smo se nadali da Ga neće primijetiti, kako je gurao glavu iza mojih ledja da se sakrije i zastiti i nastavi spavati. A kad smo stigli u stan... Kao da se rodio tu! Popiškio se, pokakio, jeo, pio i legao na svoj jastuk da gleda TV! Dakle pravi Bosanac!
Od tog dana mi živimo svoj san. Vanjina mama je prvih mjeseci bila zgrožena a sada ne zna funkcionisati bez Grofa. Idemo svuda ali još se nismo popeli na planinski vrh. Nije do Grofa, da se razumijemo ;) u septembru idemo na more! Završili smo školu dresure. I sve je onako kako smo zamisljali samo još više. On je ljepši od onoga kako smo sebi docaravali, pametniji, zabavniji, neprekidna radost! Voli i našu macku. Ona njega ne može ni smisliti!  On je lijek za ružne stvari koje se dese, kada idemo u šetnju on izbriše sve stresove koje vidimo/cujemo/doživimo u toku dana. Sada ne znamo kako smo ikada živjeli bez njega i kako smo ikada mogli zamišljati nekog drugog. Nekog koker španijela. Ili njegovog brata sa zlatnom mašnicom??
_________________________________________________________________________________________

Maja Valentic - vlasnica "Nelly" - Glamour Shine Can't Take My Eyes Off You (Rijeka - CRO)
Bok, evo nekoliko slikica i priča o Nelly!
Nelly je pravi predstavnik svoje vrste. Ona je smirena, pouzdana i strpljiva, ali isto tako lajanjem štiti svoju kucu i dvorište od nepoznatih ljudi. S užitkom nas prati na našim trcanjima šumom. Svojim karakterom savršeno se uklopila u našu obitelj. Sve gore receno vrijedi ukoliko u blizini nema neke bare, potoka ili mora, jer tada Nelly slijedi narav retrivera i s užitkom odlazi na kupanje. Oduvijek smo htjeli imati psa i kada smo kupili kucu došao je taj trenutak. Na zlatnog retrivera odlucili smo se zbog karaktera te pasmine. Odmah nam je upala u oko uzgajivacnica "Glamour shine" i jako smo zadovoljni našim odabirom!
_________________________________________________________________________________________